Zdravstveni karton određuje kreditnu sposobnost
Svi oni koji su uzimali kredit za krov nad glavom suočili su se sa dilemom da li istovremeno da uzmu i životno osiguranje. Malo veći trošak, ali su bar time platili sigurnost da njihovi naslednici neće ostati bez nekretnine. U tom slučaju osiguranje banci nadoknađuje razlik. Ovo osiguranje obično košta nekoliko stotina evra godišnje. Naravno, zavisi od visine osigurane sume i smanjuje se kako se otplaćuje kredit.
U većini banaka to je samo opcija i one ne uslovljavaju klijente da uzmu takvo osiguranje, niti im visina kamatne stope zavisi od toga da li su uzeli to osiguranje ili ne. To je i razumljivo, jer banka ima i druga sredstva obezbeđenja, odnosno načine da naplati kredit. Pre svega hipoteku, koja stoji sve dok dužnik ne otplati poslednju ratu. Dodatno, sada je većina stambenih kredita osigurana kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita, koja, u slučaju da klijent prestane s otplatom, nastavlja da plaća banci kredit.
Ima slučajeva da banke traže da klijent uzme životno osiguranje. U Kredi agrikol banci kažu da je kod njih obavezno životno osiguranje koje prati stambeni kredit kao način da se preduprede izazovne finansijske situacije do kojih može doći usled sticaja nesrećnih okolnosti. Reč je o riziko osiguranju života – ukoliko nastupi osigurani slučaj (smrt u toku trajanja osiguranja), porodica ne nasleđuje dug po kreditu, ostaje finansijski zaštićena jer se neotplaćeni iznos kredita u celosti izmiruje osiguranjem.
U banci Inteza kažu da klijentima nude stambene kredite bez obavezne premije životnog osiguranja, s tim da postoji mogućnost da klijenti koji to žele ugovore i životno osiguranje uz stambeni kredit.
Antonije Džuveleković, direktor Direkcije upravljanja rizicima stanovništva Erste banke, kaže da životno osiguranje nije uslov za odobrenje stambenog kredita. Takođe, odobrenje ni na koji način ne zavisi od ishoda dogovora koji klijent ima sa osiguravajućom kućom u vezi sa osiguranjem života. Ni iznos kamatne stope ne zavisi od toga da li klijent koristi životno osiguranje ili ne.
Kada neko hoće da podigne kredit u banci koja insistira na životnom osiguranju, ili se sam opredeli za to, mora da računa na lekarski pregled koji traži osiguravajuća kuća, a koliko je on detaljan zavisi od visine osigurane sume. U trenutku uzimanja polise osiguranja on mora da navede bolesti od kojih boluje i ukoliko nešto prećuti, osiguravajuća kuća može da odbije da otplati banci preostali dug. Postoji i mogućnost da u slučaju ozbiljnije bolesti osiguravajuće kuće neće hteti da takvog klijenta osiguraju.
U Dunav osiguranju kažu da se, zavisno od pristupne starosti osiguranika i osigurane sume, traži dodatno i lekarski pregled. U praksi to je najčešće za osiguranike koji su mlađi od 50 godina, a osigurana suma veća od 75.000 evra, odnosno za osiguranike starosti 50 godina i više, kada je osigurana suma veća od 50.000 evra. Dodaju da korisnik kredita, prilikom ugovaranja osiguranja, odgovara na pitanja o svom zdravstvenom stanju koja su navedena u ponudi za osiguranje života.
U Viner osiguranju kažu da se ugovor o životnom osiguranju, bilo samostalno ili uz neki od bankarskih proizvoda, zaključuje po utvrđenim pravilima osiguravajuće kuće, a pod tim se podrazumeva provera i preuzimanje rizika.
“Pre zaključenja ugovora o osiguranju života klijent popunjava ponudu za zaključenje ugovora o osiguranju života, koja sadrži i upitnik o zdravstvenom stanju klijenta. Ukoliko klijent prilikom popunjavanja upitnika prijavi određene zdravstvene smetnje osiguravač može da traži dodatnu medicinsku dokumentaciju. U nekim drugim slučajevima, zbog starosti osiguranika i visine osigurane sume, osiguravač takođe može tražiti obavljanje dodatnih zdravstvenih pregleda i medicinsku dokumentaciju na uvid”, kažu Politici u ovoj osiguravajućoj kući.
I banke mogu da budu korisnici osiguranja koje plaća dužnik, a ne samo on, i time osiguravaju rizik neplaćanja. Tako klijenti za dozvoljeni minus, kartice, keš kredite plaćaju osiguranje od nezaposlenosti, a stariji klijenti za slučaj smrti, tako da, u slučaju da nastupi osigurani slučaj, oni i njihovi naslednici banci ništa ne duguju. Takvo može biti i osiguranje stambenog kredita. Zajedničko svim primerima je da dug banci pokriva osiguravajuća kuća.
Banke, u skladu sa propisima, standardima savesnog bankarskog poslovanja i svojom poslovnom politikom, samostalno utvrđuju kriterijume za odobrenje stambenog kredita, kažu u NBS. S obzirom na to da stambeni kredit po pravilu predstavlja kredit sa dužim rokom otplate, polisa životnog osiguranja služi kao sredstvo obezbeđenja otplate kredita u slučaju nastupanja neželjenog događaja kao osiguranog slučaja. Istovremeno, ona služi i kao sredstvo obezbeđenja njegovim naslednicima, na koje u slučaju smrti korisnika kredita mogu preći sva prava i obaveze iz ugovora o kreditu, jer bi se u konkretnom slučaju iz osigurane sume naplatio preostali iznos kredita. Podaci o zdravstvenom stanju osiguranog lica su relevantni za banku jer mogu biti od odlučujućeg značaja prilikom procene potrebe banke za dodatnim sredstvima obezbeđenja, poput životnog osiguranja.
