Ako nemate 15 godina staža osiguranja ne računajte na penziju

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju izričit je po pitanju minimuma i maksimuma godina staža, odnosno godina koje se uzimaju prilikom izračunavanja visine penzije.

Naime, svi zaposleni koji žele da idu u penziju kada napune godine života – recimo 65, moraju dobro znati da im je neophodno da imaju najmanje 15 godina staža osiguranja. Bez toga, bez obzira na godine života, ne mogu očekivati da će im svakog meseca stizati ček.

To pak znači da oni koji imaju manje od propisanih 15 godina, i pored toga što imaju staž, ne mogu dobiti penziju. Ako su, recimo, imali 14 godina staža osiguranja, to im nije dovoljno za ostvarivanje prava na penziju. Te godine im se ne priznaju, što znači da svi koji imaju manje od 15 godina staža osiguranja u narednom periodu moraju „doraditi” odnosno dodatno se zaposliti da bi nekako ispunili taj minimalni uslov za penzionisanje.

Sa druge strane pak maksimum za obračun penzijskog staža je 45 godina. Zakon o PIO u članu 68 propisuje da se penzije obračunavaju na osnovu podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji, odnosno da penzijski staž za obračun visine penzije može iznositi najviše 45 godina. Ukoliko neko čeka godine života – 65 – i pri tom ima više od 45 godina staža osiguranja, mora unapred znati da mu se u obračun penzije neće računati godine koje „preteknu” maksimalno mogući penzijski staž.

Po Zakonu o radu, radni odnos zaposlenog radi penzionisanja prestaje kada napuni 65 godina života i minimum 15 godina staža osiguranja. U praksi se može dogoditi da radnik ima godine života, ali mu nedostaju godine staža osiguranja. U tom slučaju bi poslodavac trebalo da mu omogući da radi sve do ispunjenih 15 godina staža osiguranja jer bez tog minimuma ne može dobiti penziju.

Zakon o radu ne brani poslodavcima da zadrže radnike koji imaju ispunjene uslove za penzionisanju i u pogledu godina života i u pogledu penzijskog staža. On može, ali, dakle, ne mora, s radnikom koji ima uslove za penzionisanje da se dogovori o nastavku rada, ali je u tom slučaju dužan i da nastavi da uplaćuje sve socijalne doprinose za zaposlenog. Zakon o PIO ne propisuje da zaposleni po bilo kojem osnovu mora da prestane da radi kada navrši 65 godina života, što znači da može nastaviti da radi i posle toga, pod uslovom da redovno uplaćuje pripadajuće doprinose.

Upravo zbog minimuma i maksimuma penzijskog staža na osnovu kojih se obračunava visina penzije, zaposleni koji su na pragu penzionisanja treba dobro da se upoznaju s uslovima za penzionisanje da se nakon što ispune starosni uslov ne bi našli u problemu. Bilo da im nedostaje pola godine ili godina staža osiguranja, bilo da imaju „višak” dve-tri godine odnosno iznad 45 godina staža osiguranja.

Izvor: Dnevnik.rs