Bonusi i više radnih sati razlozi zašto su januarske zarade bile veće od februarskih – Bankar.rs
MAKROEKONOMIJASLIDERSVE VESTI

Bonusi i više radnih sati razlozi zašto su januarske zarade bile veće od februarskih

Prosečna februarska plata pala je u odnosu na januarsku, a razlozi za to su to što u drugom mesecu ove godine nije bilo bonusa koji su karakteristični za prvi mesec, kao i to što je u tom mesecu bilo manje radnih sati. Februarska zarada je iznosila 52.426 dinara u odnosu na januarskih 54.521 dinar. Zarade su u proseku nominalno bile manje 3,8 odsto, a realno 4,5 odsto.

Inače, u januaru i februaru plate su porasle ukupno 9,3 odsto u odnosu na isti period prošle godine i to zahvaljujući rastu zarada u javnom sektoru. U istom periodu zarade su realno porasle 6,9 odsto.

U Republičkom zavodu za statistiku kažu da je pad zarada u februaru u odnosu na januar 2019. godine očekivan, a razlozi su sledeći:

“U nekim delatnostima, zbog jednokratnih isplata bonusa, došlo je do većeg porasta zarada u januaru u odnosu na decembar 2018. godine, dok su u februaru te isplate izostale. Osim toga, broj časova rada u februara bio je 160 i značajno je manji, tačno 13 odsto u odnosu na broj plaćenih časova rada u januaru kojih je bilo 184 što je takođe uticalo na iznos isplaćenih zarada”, kažu u zvaničnoj statistici.

Upitan šta je razlog pada februarskih zarada, prof. Milojko Arsić, s Ekonomskog fakulteta u Beogradu, kaže da visok rast prosečnih zarada u Srbiji u januaru 2019. godine može da se objasni rastom prosečnih zarada u javnom sektoru devet odsto, dok bi pad u februaru mogao biti posledica toga što je ovaj mesec imao dva do tri radna dana manje nego januar.

Kada je reč o tome od čega zavisi kretanje zarada u dužem periodu, objašnjava da na to utiče više faktora – broj radnih sati, kretanje plata u državi kao najvećem poslodavcu, kretanje privredne aktivnosti i inflacija po mesecima, zaostale zarade i bonusi se uglavnom isplaćuju na kraju godine.

“Kako će zarade rasti ključno zavisi od kretanja produktivnosti, odnosno proizvodnje po zaposlenom radniku. U dužem vremenskom periodu realne zarade ne mogu da rastu brže od produktivnosti. Ukoliko vlada svojim merama utiče da zarade rastu brže od produktivnosti to ima za posledicu rast spoljnotrgovinskog deficita, inflacije i pad investicija. Sve ovo povratno potkopava rast privrede, a time i realnih zarada u  budućnosti, što znači da takav rast zarada nije održiv. Umesto da vlada pokušava da rast zarada ostvari administrativnim merama, ona treba da se fokusira na stvaranje povoljnih uslova za rast produktivnosti, a to pre svega znači da treba da stvori dobre uslove za privatne investicije kao i da obezbedi dobar obrazovni sistem”, kaže on.

Upoređujući zarade kod nas i u Evropi, Arsić ističe da je prosečna neto zarada u u Srbiji lane iznosila 420 evra i bila je među najnižim u Evropi, što je u skladu sa činjenicom da je produktivnost u Srbiji vrlo niska.

“U istoj godini proseče zarade u Bugarskoj bile su 457 evra, u Rumuniji 565, Mađarskoj 635 evra, Poljskoj 784 evra, Hrvatskoj 802 evra, Češkoj 878 evra. Zarade u Srbiji bile su slične kao u zemljama regiona – u BiH su bile malo više, dok su u Makedoniji i Albaniji bile nešto niže nego u Srbiji”, ističe Arsić.

Pri poređenju zarada u evrima treba imati u vidu da su cene u zemljama centralne Evrope 10-30 odsto više nego u Srbiji i drugim zemljama Balkana.

U narednim godinama održiv rast zarade biće približno jednak rastu produktivnosti, a to znači da uz rast BDP od primera radi pet odsto godišnje i rasta zaposlenosti od jedan odsto godišnje, realne zarade mogu da rastu četiri odsto.

“To može da izgleda na prvi pogled vrlo malo, ali da smo u prethodnih 10 godina imali rast zarada od četiri procenta godišnje, sada bi one bile više od 40 veće od aktuelnih zarada”,  zaključuje  Arsić.

Izvor: Politika

Tags
Back to top button